Koju knjigu bi ste preporučili?

Sutra idem u biblioteku da zamenim knjigu. Šta mi preporučujte da uzmem? Čitala sam jedan lak, ali dobar roman Potraga za srećom od Daglas Kenedi. Najviše volim mistične teme, ili nešto u stilu Palestininog proročanstva.

Draga Astrotanja,
Ja bih ti preporucila od Halil Dzubrana "Prorok". Dodushe, nije mistika i nije roman..pise o prijateljstvu, davanju, veri, slobodi na filozofski i onako, topao, divan nacin. Ja Dzubrana obozavam,a verujem da bi se i tebi dopao!

Verujem da ste pročitali sve knjige Paula Koelja, ukoliko to niste učinili, toplo vam preporučujem, jer su njegove knjige magija i poezija, imaju i notu mističnog.U poslednje vreme je u nekim krugovima osporavan, jer se tobože igra ljudskom slabošću, te ga je jedan itelektualac nazvao i šarlatanom. No, bilo kako bilo, u pitanju je jedan pesnik duše, koji je duboko zagario u Hristovu baštu. Iako postoje daleko ozbiljniji pisci, slažem se,preporučio bih njega, jer ga podjednako čitaju sve generacije, a najčešće, fini ,ljubopitljivi ljudi, što još ne nadjoše svoje pravo mesto pod nebom.
www.myspace.com/astrologija

Čitala sam i Paula Koelja, ali on mi je suviše komercijalan. Kako sam studirala književnost, za mene on spada u laku literaturu za odmor, prijatnu, zanimljuvu, ali ne više od toga. Imaš li još neki predlog? Nakako mi više leže ti neki ozbiljniji psici.

Ja preporucujem knjigu ,,Bliznji",pisac je Goran Petrovic ili ,,Hazarski recnik" Milorada Pavica.

Doborodošla draga Bejbi! prporuke su ti sjajne, bar što se Pavića tiče. Hazardski rečnik je jedna od knjiga 20. veka, Sinišu uzimam da čitam, ali verujem da je dobar, kada preporuke stižu od tebe. Hvala.

Da li si čitala nešto od Umberta Eka? Bilo koju da izabereš mislim da nećeš pogrešiti Njegove knjige su bogate mistikom, simbolikom i istorijom, pa ko voli...

Jesam čitala, čini mi se da je naziv " Ime ruže". Koju bi mi još preporučila? Meni je Sunce u konjukciji sa Neptunom pa volim mistiku, psihologiju. Kada sam umorna volim humor u kjiževnom delu, pa može nešto što u tom stilu.

Astrotanja ::Jesam čitala, čini mi se da je naziv " Ime ruže". Koju bi mi još preporučila? Meni je Sunce u konjukciji sa Neptunom pa volim mistiku, psihologiju. Kada sam umorna volim humor u kjiževnom delu, pa može nešto što u tom stilu.

"Kako sam putovao sa lososom" je čist inteligentan humor. "Fukoovo klatno", meni najdraža pored ove koju si pročitala, je zanimljiva,mistična, puna simbolike... Tu su još "Baudolino", "Ostrvo dana pređašnjeg", "Razgovor o kraju vremena", poslednji roman "Tajanstveni plamen kraljice Loane", mislim bukvalno jer je sam izjavio mu je to poslednji roman.Eko je filosof i antropolog,stručnjak za semiotiku, čak je i autor nekoliko knjiga za decu, ma čudo od čoveka

Hvala na divnim preporukama! Baš ste me zainteresovali. Uzeću nešto, pa ću vam javiti utiske nakon čitanja.

"Tada rece bogatas: Govori nam o Davanju.

A on odvrati:

Dajete samo mrvicak ako dajete od svog bogatstva.
Kad od sebe dajete, istinski dajete.
Jer, sta je bogatstvo nego stvari koje cuvate i pazite iz straha da
vam sutra ne zatrebaju?
A sutra, sta ce sutra doneti preopreznome psu
koji zakopava kosti u neutrtom pesku dok hodocasnike prati do svetoga grada?
I sta je strah od nuzde
nego nuzda sama?
Nije li zedj, koje se plasite dok vam se izvor preliva, neutoljiva?
Ima ih koji daju mrvicak od mnogoga sto imaju- i daju to da bi ih prepoznali,
i njihova skrivena zelja cini njihove darove beskorisnima.
A ima ih koji imaju malo i sve daju.
To su vernici zivota i darezljivosti zivota, i njihova skrinja
nikada nije prazna.
Ima ih koji daju s radoscu, i ta im je radost nagrada.
Ima ih koji daju s boli, i ta je bol njihovo krstenje.
Ima ih koji daju ne upoznavsi boli davanja, niti traze radosti,
niti daju opominjuci se vrline;
Oni daju kao sto u dolini smrcha pusta miomiris u prostor.
Kroz ruke takvih govori Bog, i kroz njihove se oci smesi na zemlju.
Dobro je dati kad ko moli, ali je
bolje dati nezamoljen, razumevanjem;
I coveku siroke ruke veca je radost naci onoga ko ce
primiti nego samo davanje.
A ima li ista sto cemo zadrzati?
Sve sto imate jednog ce se dana razdati;
Stoga, dajte sada, da doba davanja moze pripasti vama,
a ne vasim bastinicima.

Cesto kazete :"Dao bih, ali samo onima kojima treba."
Ali, vocke u vasem vocnjaku ne kazu tako,
ni stada na vasem pasnjaku.
Daju da bi mogli ziveti, jer zadrzavati znaci propadati.
Zacelo, ko je vredan da primi svoje dane i noci,
vredan je i svega sto vi imate.
I onaj koji je zasluzio da pije iz okeana zivota
zasluzuje da napuni casu i iz vaseg potocica.
I koja zasluga moze biti veca od one sto lezi u hrabrosti i poverenju,
stavise u milosrdju, primanja?
I ko ste vi da bi ljudi morali razderati svoje grudi i razgolititi svoj ponos
da biste vi mogli videti njihovu vrednost ogolelu i njihov ponos postidjen?
Prvo gledajte da sami zasluzite da budete davaoci, i orudje davanja.
Jer, zaista, zivot daje zivotu-dok ste vi, koji se
smatrate davaocima, samo svedoci.

I vi primaoci, a svi ste vi primaoci- ne prihvatajte nikakav teret
zahvalnosti, da ne biste podjaramili sebe i onoga ko daje.
Radije se dignite zajedno s davaocem na njegovim darovima kao na krilima.
Jer, previse se secati svoga duga je sumnjati u plemenitost
onoga koji ima prostodusnu zemlju za majku, i Boga za oca"

Halil Dzubran,
"Prorok"
Htela sam da vam priblizim recenice ovog pesnika, slikara, romanopisca.. Nadam se da sam nekoga zainteresovala za ovu knjizicu. Ima po delovima O ljubavi, muzici, deci, zlocinu i kazni.

ej mala, nasla sam te i ovde

apsolutno se slazem sa tanjom sto se tice koelja...nikako mi ne odgovara...jeste da je sada previse kritikovan kao "komercijala", ali ima tu istine. prosto, hvali mu ona istinska zanesenost, emocija, inspiracija, ono između redova gdje se sreću čitalac i pisac (malo petetike, mora se)

zbog toga je to u sustini jeftina literatura, ima mnogo, mnogo pisaca koji zasluzuju da budu procitani prije koelja, ali eto...

tanja jesi čitala sabata? meni je jedan od omiljenih...

O, ArieL, ulepšala si mi noć.
Prelepa si i tako blistaš !
Nisam još, ali ako mi ti preporučuješ, svakako hoću.

daniel astro ::Verujem da ste pročitali sve knjige Paula Koelja, ukoliko to niste učinili, toplo vam preporučujem, jer su njegove knjige magija i poezija, imaju i notu mističnog.U poslednje vreme je u nekim krugovima osporavan, jer se tobože igra ljudskom slabošću, te ga je jedan itelektualac nazvao i šarlatanom. No, bilo kako bilo, u pitanju je jedan pesnik duše, koji je duboko zagario u Hristovu baštu. Iako postoje daleko ozbiljniji pisci, slažem se,preporučio bih njega, jer ga podjednako čitaju sve generacije, a najčešće, fini ,ljubopitljivi ljudi, što još ne nadjoše svoje pravo mesto pod nebom.

Imala sam priliku pred koji mjesec pročitati njegovu knjigu "Priručnik za ratnika svjetlosti". Može biti osporavan ali talenat i ulaženje u ljudsku psihu na takav način su izuzetni. Knjigu preporučam svakome a onda je osobni dojam kome će se svidjeti. Evo par ulomaka:

Ratnik Svjetlosti zna da se neki trenuci u životu ponavljaju. Zatiče se često u situacijama s kakvima se već suočavao; tada zapadne u malodušje, misleći da uopće nije napredovao, jer iznova nailazi na iste teškoće. “To sam već prošao”, žali se svom srcu. “Doista, prošao si”, odvraća mu srce. “Ali nisi nadišao.” Na to Ratnik shvati da ponovljena iskusta imaju jednu – jednu svrhu: naučiti ga onome što ne želi naučiti

Ratnik Svjetlosti ne strahuje da će ga proglasiti ludim. Glasno razgovara sa samim sobom, kada je sam. Netko ga je naučio da se tako komunicira sa anđelima, i on se smjelo upušta u to iskustvo. Već na početku spoznaje da će biti teško. Misli da nema što reći, da može jedino ponavljati besmislice. No ipak, Ratnik ustraje u svojoj nakani. Čitav dan vodi razgovor sa svojim srcem. Izgovara stvari s kojima se ne slaže, govori gluposti. Sve dok, jednoga dana, ne primjeti promjenu u svom glasu. I shvati da kroz njega porogovara neka viša mudrost. Ratnik se može činiti ludim, no to je samo privid.

Ratnik Svjetlosti poznaje svoje mane. Ali svjestan je i svojih vrlina. Neki se suborci vječno žale: “Drugima se pružaju bolje prilike.” Možda su u pravu; no Ratnik ne dopušta da ga to omete. Pokušava izvući što više iz svojih vrlina. Zna da je moć gazele u brzini njezinih nogu. Galeb će se s nedostižnom točnošću obrušiti na ribu. Naučio je da se tigar ne boji hijene, jer je svjestan svoje snage. Zato želi znati na što može računati. I nikad ne zaboravlja provjeriti svoju opremu, a čine je tri oruđa: vjera, nada i ljubav. Ako su sva tri uz njega, ne oklijeva, već kreće naprijed.

Ratnik svjetlosti zna da nitko nije izgubljen slučaj, i da život isteše svakoga – pa i kad to zahtjeva više vremena. On uvijek daje najbolje od sebe i očekuje najbolje od drugih. Osim toga, trsi se svakome velikodušno pokazati za što je sam sposoban. Neki ga suborci opominju: “Ima nezahvalnih ljudi”. Ratnika to ne može uzdrmati. On i dalje potiče svog bližnjega, jer na taj način potiče i sam sebe.

Mudrac Lao Tse ovako govori o poslanju Ratnika Svjetlosti: “Put podrazumjeva poštovanje i obzir prema svemu što je maleno i krhko. Prepoznaj uvijek trenutak kad trebaš zauzeti stav.” “I ako si već bezbroj puta gađao iz luka, uvijek pazi kako namještaš strijelu i kako napinješ tetivu.” “Početnik koji je usredotočen na svoj cilj, pametniji je nego rastreseni mudrac.” “Ako se hraniš ljubavlju, čeka te sreća; ako se pak hraniš mržnjom, sustići će te nesreće. Tko previdi probleme, ostavit će iz nemara vrata otvorena, i kroz njih će se zšuljati nedaće.” “Pravedna borba nema ništa zajedničkoga s bijesom i razdorom.”

Ratniku Svjetlosti ljubav je nasušna potreba. Osjećajnost i nježnost dio su njegove prirode – živi od njih, kao i od jela, pića i Čestite Borbe. Kad Ratnika ne ushićuje zalazak sunca, ima razloga za zabrinutost. U takvim trenucima, on će prekinuti borbu i potražiti društvo, da s nekim podijeli čaroliju smiraja dana. Ako ne uspije pronaći nikoga, zapitat će sam sebe: “Jesam li se bojao bliskosti? Možda mi je netko iskazao naklonost, a ja sam to previdio?” Ratnik Svjetlosti zna gospodariti samoćom, ali ne dopušta da ona zagospodari njime.

Ratnik Svjetlosti nikad se ne žuri. Vrijeme radi za njega; on uči obuzdati nestrpljivost i kloni se nepromišljnih poteza. Kad hoda polako, korak mu je siguran. Svjestan je svog udjela u presudnom trenetku povijesti čovječanstva, i zna da ne može promijeniti svijet, ako ne promjeni sam sebe. Stoga se uvijek prisjeti riječi Lanza del Vasta: “Revoluciji treba vremena da bi zaživjela u narodu”. Ratnik nikada ne ubire plod dok je još zelen.

Ratnik Svjetlosti nikada ne dopušta da mržnja upravlja njegovu savjest. Kad kreće u borbu, na umu su mu Kristove riječi: “Ljubite svoje neprijatelje”. I za njima se povodi. Ipak, zna da spremnost na opraštanje ne znači mirenje sa svim i svačim; Ratnik ne smije pognuti glavu – ili će izgubiti iz vida obzorje svojih snova. Neprijatelje prihvaća kao ispit svoje hrabrosti, ustrajnosti i odlučnosti. Oni su mu poticaj da se bori za svoje snove. Iskustvo stečeno u borbi čeliči Ratnika Svjetlosti.

Za Ratnika ne postoji nemoguća ljubav. Ne dopušta da ga obeshrabri šutnja, ravnodušnost, ili odbijanje. Zna da se, iza ledene maske koju ljudi navlače, krije vatreno srce. Zbog toga Ratnik stavlja na kocku više nego drugi. U neumornoj je potrazi za ljubavlju – pa ikato to znači mnogo puta čuti riječ “ne”, vraćati se kući shrvan i poražen, osječati odbačenost dušom i tijelom. Ratnik je neustrašiv kad stremi za onim što mu je neophodno. Bez ljubavi, nitko i ništa.

Ratnik svjetlosti ponaša se poput djeteta. Ljudi su osupnuti; zaboravljaju da se dijete mora zabavljati, igrati, biti nestašno i pomalo drsko, postavljati neumjesna i nezrela pitanja, brbljati besmislice u koje ni samo ne vjeruje. I pitaju, zgranuti: “Zar je to put duhovnosti? Pa on je nezreo!” Ratnik se ponosi tom primjedbom. I ostaje u svezi s Bogom, putem svoje nevinosti i životne radosti, ne gubeći iz vida svoje poslanje.

Ratnik Svjetlosti ima ponekad utisak da, istodobno, živi dva života. U jednom je primoran raditi sve ono što ne želi, boriti se za ideje u koje ne vjeruje. No postoji i onaj drugi život, što mu se otkriva u snovima, knjigama, ljudima koji misle kao i on. Ratnik će dopustiti da se njegova dva života približe jedan drugom. “Postoji most koji povezuje ovo što jesam s onim što bih želio biti”, razmišlja. I, uskoro, njegovi će snovi doista ovladati njegovom rutinom, sve dok ne spozna da je spreman za onim što je oduvijek težio. Tu mu je potrebno još zrnce odvažnosti – i dva će se života stopiti u jedan jedini.

Kad nešto doista želiš, cijeli se Svemir uprijeti da to i dobiješ. Ratnik Svjetlosti svjestan je tog zakona. Stoga je vrlo oprezan s vlastitim mislima. Ispod gomile dobrih namjera, kriju se nagoni koje si nitko ne usuđuje priznati: osveta, samouništenje, krivnja, strah od pobjede, nastrano uživanje u tuđoj nesreći. Svemir se ne upušta u prosudbe – tek djeluje u korist onoga što želimo. Zato Ratnik ima hrabrosti poviriti u mračni zakutak svoje duše, da otkrije ne traži li doista za sebe kakvo zlo. I uvijek se čuva vlastith misli.

Ratnik Svjetlosti opaža i cijeni mala čuda svakodnevnice. Ako je kadar vidjeti što je lijepo, to je snaga što ljepotu nosi u sebi; svijet je, naime, zrcalo što svakome vraća odraz njegova vlastitog lika. Iako svjestan svojih nedostataka i svih ograničenja, Ratnik se trudi zadržati vedrinu i u trenucima krize. Konačno, svijet se zalaže da nam pomogne, čak i ako sve oko nas kazuje naoko suprotno.

Kad dobije zapovijed za pokret na novo boište, Ratniku pred očima osvanu svi prijatelji koje je stekao duž svoga puta. Neke je poučio kako će čuti zvona potopljenog hrama, drugima je pričao svoje priče uz vatru. Srce mu je žalosno; no zna da je njegov mač posvećen i mora slušati zapovjedi Onoga kome je namijenio svoju borbu. Tada će Ratnik Svjetlosti zahvaliti svojim suborcima, duboko udahnuti i krenuti dalje, oboružan uspomenama na jedno nezaboravno putovanje.

ma daj...kakvo njegovo ulazenje u ljudsku psihu, za to imamo Dostojevskog...

čitala sam ja Koelja, čisto da vidim o čemu se radi...
pokušaj da se u novu formu upakuju patetična i opšta mjesta, dakle neka tipična mišljenja, stavovi o životu preuzeti iz religije, zatim istočne filozofije i sl...dobro, niko nije donio nešto potpuno novo, ali originalnost i talenat tom formalizovanju daju lični pečat, dok kod Koelja toga nema, što se mene tiče on je loš prosjek, uz to je "pitak"...naravno, nekome je on ok, ukusi su različiti.